Home //\\ Aktuelno Novo na sajtu Kritike Nagrade Sadržaj Pomogli su nam Naši bivši Tri predstave ...

 
//\\

 

 

 

Nedeljnik “Svetlost”, mart 1993. autor Ružica Mitković

Tri predstave Doma omladine

Duško Radović: Kapetan Džon Piplfoks; Tode Nikoletić: Kraljevski Festival i Luka Paljetak: Čekalac. Režija, scenografija i kostimi: Slavica Urošević

Da je vreme najvećih kriza uvek i vreme najvećeg preispitivanja, traganja i stvaranja novih formi, potvrdio je Dramski studio Doma omladine u Kragujevcu koji je premijernim prikazivanjem triju predstava "Kapetan Džon Piplfoks" Duška Radovića, "Kraljevski festival" Tode Nikoletića i "Čekalac" Luke Paljetka, u nedelju sedmog marta, dao svoj doprinos razvoju kulture i drugačijem pogledu na teatar.

Žudnja za igrom i pozorištem nagnala je Slavicu Urošević da se ponovo lati posla i objavi nastavak alternativne scene na ovim prostorima. Videvši pozorište kao mesto na kome se susreću tradicionalno shvaćeni dramski tekst i grupa izvodjača, Slavica želi da stvori i da argumente razloga za postojenja teatra u kome će ritual smešten u naročito priredjen ili srećno pronadjen ambijent, biti konfrontiran sa istraživanjem prostora i istraživanjem smisla glumačke akcije neprofesionalaca u saradnji ili zajednici sa publikom.

Ova svestrana, ambiciozna žena, koja se pojavljuje u trostrukoj ulozi reditelja, scenografa i kostimografa, svoju veliku ljubav prema bivšoj profesiji uspešno projektuje na članove Dečijeg pozorišta, koje u Kragujevcu postoji od 1. oktobra 1984. Kao potvrda rečenog može da posluži i prošlogodišnje prvo mesto predstave "Reklamna bajka" na takmičenju dečijih predstava u Beogradu, poznatijem kao ZVEZDARIJADA.

Ovogodišnje dečije predstave "Kapetan Džon Piplfoks" i "Kraljevski festival" predstavljaju potpuno novi kolorit u šarenom mozaiku.

Svežina i originalnost koju donose, sposobnost da izraze svet svoje generacije i da njegove prizore artikulišu na način koji podrazumeva upotrebu duha i poigravanje sa njim, mogu im doneti još koju nagradu.

A koja će od ovih predstava biti u konkurenciji za najbolju predstavu Zvezdarijade, znaće se 31. marta, posle odluke žirija.

 

● ● ●

 

Iskustvo i hladna racionalnost nisu dovoljni sami po sebi. Potencijalni umetnik mora da bude biće sposobno da oseće i artikuliše svoja osećanja. Da bi od tog osetljivog bića postao autentičan umetnik, mora da iskazuje ne samo ono proživljeno već i da donosi odluke, da pravi izbor ponudjenog materijala. Upravo u toj odluci će se odabrati, sadržina je i suština umetnikove osobenosti.

Svoju umetničku osobenost Slavića Urošević pokazala je ulogom raditelja, scenografa i kostimografa u predstavi "Čekalac" Luke Paljetka, koja balansira izmedju blago naglašene komedije i diskretne tragedije.

Smeštena u prostor direktne metafore, a oivičena svevremenim dimenzijama, ova kantata humorno, ironično i moderno fiksira položaj sadašnjeg čoveka "kao takvog" u bezbroj varijanti, kao društvenog i životnog autsajdera, čoveka bez sopstvenog identiteta, bez vere u sebe i prijatelje koje zapravo i nema, čoveka koji u svojoj otudjenosti stvara svet iluzija i lažnih nada ne bi li dočarao bar delić sreće. Ta večita čekalica ili nepopravljivi optimista, ipak nalazi snage da sačuva svoja uverenja i svoje zablude.

Od sna i jave, od realnosti i fantazije, lokalnog folklora i boja, uz uvodjenje i preplitanje epizodnih likova, ova drama doseže istinsku zrelost pripovedanja, a "njen Čekalica" doživljava sudbinu idealiste, romantičara, ilurioniste, kome godine otišle u birou za zapošljavanje i privremenom radu trećerazrednih poslova. Zaboravljen od svih, izgubljen u prostoru i vremenu, jedino što je dočekao je jedina čovekova izvesnost - smrt. Ona ga nije zaobišla, niti mu je dala otkaz. U čekanju te izvesnosti Nenad Gavrilović, u ulozi "Čekaoca", dovodi nas do istine o čoveku, istine koja se proteže od oblasti svesnog ka onom nesvesnom, istine o svima nama koji će nam pomoći da prevazidjemo granice prostora i vremena i postanemo jedno sa celokupnim čovečanstvom.

Svi ostali likovi su epizodni i u funkciji su osnovne poruke dela koje izaziva smeh, osmeh cinizma, ironije ili možda nemoćnog sažaljenja. A možda je cela drama zapravo jedna igra, mozda ne sasvim bezazlena ili pak samo igra, bez pobedjenih i povredjenih. Ubijanje vremena u iščekivanju nečega.

 

 

Home ] //\\ ]

Send mail to slaja_@yahoo.com with questions or comments about this web site.